Nikad nisam rekla tocno sto sam htjela...

Prijateljstvo...

Prijateljstvo...
Da traje godinama...
U njemu se traba davati da bi se dobilo...
Ja dajem,daje i on i ona...
Al kad ih njihova sreca zasljepi nevide dalje...
Ostajem sama...
Ne svacam...
Sta je tesko jednu noc,jedan dan izdvojiti ak ti je najbolja prijateljica tuzna,donjeti neki film,napraviti kokice i skupa s njom plakati?
Sto to nikome ne padne na pamet...Vec zaboravi i pitati kako si...ili pak pita ali preko volje??
dali uopce postoje oni pravi prijatelji?
dali vi imate prijatelje takve? koji vas puste kad je njim sreca na pokucala na vrata? dali vi to radite?
Zapamti te samo prijatelji ostaju ,sve drugo prolazi...

Vas andeo_tame i svijetlosti

i andjeli placu...

Andeli placu,vi nevidite..drze nasmijano lice,ne zele pokazat da ih boli..vi nemilosrdno gazite po njima..ne marite za osjecaje...
Kazu mi kao andjeo si,dobra si,drustvena,uvijek tu na usluzi samo ti fale krila...fale jer su mi ih osobe poput tih oduzele...gazile su po meni,iskoristavale dok mi nisu uzele sve sto sam imala...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.